субота, 5. јул 2025.

TOKEN – Pokrenimo srce

 

Tradicija čovečnosti, umetnosti i spasavanja života

„Jedno srce može pokrenuti drugo. Jedna ruka može vratiti život. Jedan simbol može probuditi svest.”
– Moto TOKEN priznanja


Uvod: Snaga zajednice u spašavanju života

U svetu u kojem iznenadni srčani zastoj svake godine odnese milione života, sposobnost i spremnost običnih ljudi da reaguju u prvom trenutku postaje ključ opstanka. U tom kontekstu, edukacija, osnaživanje i simboličko prepoznavanje takvih dela nisu samo medicinska, već duboko ljudska misija.

U Srbiji, nosilac te misije jeste Resuscitacioni savet Srbije strukovno, nevladino udruženje, koje okuplja zainteresovane zdravstvene profesionalce i neprofesionalce, institucije i pojedince sa ciljem da širi, unapređuje i afirmiše znanja i veštine koje spašavaju život. Njihov moto: Pokrenimo srce – nije samo poruka, već i poziv na akciju.

Zato smo se obratili ljudima koji vode Zajednicu koja nas okružuje - i pokrovbitelj ove aktivnosti je dugi niz godina bio dr Istvan pastor - tadasnji predsesnik skupstihne Vojvodine. Evo i jednog njegovog obracanja u Skupstini Vojvodine a u okviru podrske programu Pokrenimo srce.


U partnerstvu sa
Redom vitezova templara, i uz podršku umetničke zajednice, Resuscitacioni savet Srbije već godinama organizuje svečanu dodelu priznanja TOKEN – Pokrenimo srce, u znak zahvalnosti i priznanja onima koji su spasavali, edukovali, podučavali, inspirisali i menjali stvarnost svojim delima.


TOKEN – simbol pokreta

Naziv TOKEN nije slučajan. On u sebi nosi više značenja: to je simbol, znak pažnje, pokretač dijaloga, umetnički predmet i znak priznanja. TOKEN je dizajniran kao mala, ali snažna umetnička forma koja predstavlja pokrenuto srce – ne samo u fiziološkom smislu, već i u moralnom i duhovnom.


Ove posebne statuuete i plakete su originalna umetnička dela, izrađena u ateljeu Bane Radošević, jednog od najznačajnijih savremenih umetnika i osnivača Serbian Art Director Cluba. Svaka TOKEN statua je jedinstvena, sa snažnim vizuelnim identitetom, i namenjena je pojedincima, grupama i institucijama koje su na bilo koji način doprinele promociji ili primeni veština reanimacije u zajednici.


Partnerstvo koje se ne zaboravlja: Red vitezova templara

Red vitezova templara, koji u savremenom kontekstu deluje kao humanitarna i viteška organizacija, prepoznao je važnost ove inicijative i postao njen trajni partner. Vitezovi templari simbolizuju časnost, požrtvovanje i hrabrost, vrednosti koje su duboko utkane i u samu filozofiju prve pomoći.



U okviru TOKEN dodele, templari ne samo da simbolično učestvuju u protokolu, već često aktivno promovišu ulogu građana kao prvih karika u lancu preživljavanja. Njihovo prisustvo, u punoj viteškoj regali, daje događaju dostojanstvenu i svečanu notu, ali i snažnu poruku zajednici: spasavanje života je najviteškiji čin 21. veka.


Institut za transfuziju dizajna: prostor u kojem se oblikuje čovečnost

Nijedno mesto nije simboličnije za održavanje TOKEN ceremonije od Serbian Art Director Club. Ipak, u kontekstu TOKEN manifestacije, ova institucija dobija i novo, metaforičko ime – „Institut za transfuziju dizajna“.



Zašto?

Zato što se u tom prostoru ne donira samo krv – donira se dizajn budućnosti. U saradnji sa Ateljeom Bane Radošević, sedištem Serbian Art Director Cluba, Institut postaje laboratorija za spajanje humanosti, umetnosti i edukacije. U njemu se stvaraju TOKEN plakete, oblikuju vizuelni identiteti koji promovišu zdravlje, ali i rađaju nove ideje kako da spasavanje života postane kulturni, društveni i estetski čin.

U tom prostoru se godišnje održava TOKEN – ne kao obična dodela priznanja, već kao ritual solidarnosti i uzvišene društvene svesti.


TOKEN i World Restart a Heart Day

TOKEN se organizuje svake godine u oktobru, u blizini datuma obeležavanja međunarodnog dana World Restart a Heart Day, koji je ustanovljen od strane Evropskog saveta za reanimaciju (ERC) i njegovih globalnih partnera.



ERC, čije smernice koristi i Resuscitacioni savet Srbije, kroz program “Community saves lives” (Zajednica spasava živote), promoviše masovnu edukaciju građana u CPR-u. TOKEN nije samo dodela priznanja – to je vrhunac jednogodišnjeg rada na terenu, u školama, na trgovima, u institucijama, u obukama i javnim vežbama.


Ko dobija TOKEN?

Priznanje TOKEN dodeljuje se u više kategorija, uključujući:

Zdravstveni profesionalci koji su doprineli razvoju resuscitacione medicine U srbiji

Građani koji su uspešno primenili CP

Instruktori prve pomoći i medicinsko osoblje

Umetnici i dizajneri koji promovišu zdravlje

Novinari i mediji koji podižu svest o reanimaciji

Škole, kompanije i organizacije koje organizuju obuke

Nije retkost da među dobitnicima budu i deca – učenici koji su savladali CPR i primenili ga u praksi. TOKEN u rukama deteta šalje poruku da hrabrost ne poznaje godine.


Umetnost kao pokretač promene

U središtu TOKEN filozofije jeste verovanje da umetnost ima moć da transformiše društvo. Zato se svake godine prilikom ceremonije organizuje i umetnička izložba, instalacija ili performans, posvećen temi života, srca i zajedništva.

Likovni dizajn TOKEN priznanja prati i širi vizuelni identitet događaja, uključujući postere, značke, kataloge i video sadržaje. Serbian Art Director Club, kao nosilac kreativne dimenzije projekta, čini TOKEN manifestacijom koja spaja vizuelnu kulturu i humanu akciju.

 


Pogled u budućnost

Planovi za TOKEN u narednim godinama uključuju:

Formiranje mobilne izložbe TOKEN-a

Regionalno širenje događaja u partnerstvu sa resuscitacionim savetima susednih zemalja

Digitalizaciju TOKEN platforme – kataloge, video-priče, virtuelnu galeriju

Edukativne radionice u saradnji sa školama i fakultetima umetnosti





Zaključak: Kada umetnost, nauka i čovečnost kucaju jednim srcem

TOKEN – Pokrenimo srce nije samo događaj. To je pokret, poruka i poziv. Pokret ka humanijem društvu, poruka da je svaki čovek potencijalni spasilac i poziv da se pridružimo tom lancu. U zemlji u kojoj svake godine hiljade ljudi izgube život zbog iznenadnog zastoja srca, TOKEN nas podseća da je svaka sekunda važna, a svaka osoba – ključna.

Resuscitacioni savet Srbije, Red vitezova templara, umetnici i građani okupljeni oko TOKEN-a pokazali su da kada se znanje, umetnost i hrabrost udruže – srca se ne gase, već ponovo pokreću.

EURECA Srbija 2014–2025: Šta smo naučili?

Uvod: Prva decenija borbe protiv iznenadne smrti

Iznenadni srčani zastoj van bolnice (VBSZ) predstavlja jedan od najvećih izazova savremene urgentne medicine. Uprkos napretku u tehnologiji i edukaciji, stopa preživljavanja ostaje niska, a kvalitet zbrinjavanja neujednačen. Upravo iz tih razloga, Srbija se 2014. godine priključila panevropskom programu EuReCa ONE – prvoj studiji ovog tipa kod nas koja je imala za cilj prikupljanje, analizu i unapređenje postupanja u slučajevima vanbolničkog srčanog zastoja.

Posle više od deset godina, ovaj tekst se osvrće na rezultate, izazove i naučene lekcije iz perioda 2014–2025, oslanjajući se prvenstveno na dostupnu studiju za period 2014–2017, kao i na uočene trendove, domete i preporuke za budućnost.


1. Početak: Postavljanje temelja (2014–20258)

1.1 Ciljevi i metodologija EuReCa programa u Srbiji

Program EuReCa Srbija je započeo kao prospektivna, multicentrična, opservaciona studija. U periodu od oktobra 2014. do septembra 2025. godine prikupljani su podaci iz cele zemlje, uz primenu jedinstvenog „Utstein“ obrasca i metodologije Evropskog resuscitacionog saveta. Registrovano je ukupno 13172 događaja vanbolničkog srčanog zastoja, od kojih je KPR primenjen u 4976 slučajeva (37,78%).

1.2 Ključni pokazatelji

ROSC (povratak spontane cirkulacije): Ostvaren u 23,96% slučajeva.

Preživljavanje do otpusta iz bolnice: 5,89%.

Preživljavanje do 30 dana: 3,97%.

KPR od strane svedoka: zabeleženo u 13,6% slučajeva.

Telefonski vođena KPR: primenjena kod 7,66% svih pacijenata.

1.3 Trendovi kroz godine

Najznačajniji pomaci zabeleženi su u porastu stope započinjanja KPR – sa 21% u 2025. na gotovo 68% u 2017. Paralelno s tim, zabeležen je i porast ROSC sa 16% na 33,7%, kao i blago povećanje broja pacijenata otpuštenih iz bolnice.


2. Ključni izazovi u zbrinjavanju VBSZ

2.1 Nedovoljno učešće svedoka

U poređenju sa zemljama poput Holandije (59%) i Švedske (47%), Srbija je tokom praćenog perioda beležila izuzetno nizak procenat učešća svedoka u reanimaciji (13,6%). Uzroci su višestruki – od nedovoljne edukacije građana, preko straha, do nedostatka samopouzdanja i društvene svesti o važnosti brze intervencije.

2.2 Telefonski asistirana reanimacija: Potencijal bez punog efekta

U Evropi prosečan procenat telefonski vođene reanimacije iznosi oko 30%, dok je u Srbiji ta stopa znatno niža. Iako je primećen trend rasta (sa 4,82% u 2014. na 10,43% u 2025), ukupan broj i dalje je nedovoljan da bi imao sistemski uticaj. Edukacija dispečera, kao ključnih aktera u prepoznavanju srčanog zastoja i davanju jasnih instrukcija, ostaje jedan od prioriteta.

2.3 Nedovoljna standardizacija među regijama

Podaci iz različitih gradova u Srbiji ukazuju na veliku neujednačenost u rezultatima. Na primer:

Kragujevac: ROSC 22,9%

Vojvodina: ROSC 30%

Ove razlike ukazuju na nedostatak jedinstvenog pristupa i standardizovanih procedura u hitnoj pomoći i organizaciji sistema.


3. Šta smo postigli do 2025: Iskustva i pretpostavke

Iako direktni podaci za 2018–2025 još nisu javno dostupni, na osnovu trendova i refleksije stručne zajednice, može se pretpostaviti da je nastavljen postepeni napredak.

3.1 Veće uključivanje građana kroz edukaciju

U periodu nakon 2017. sprovedene su brojne kampanje koje su za cilj imale edukaciju laika o osnovama KPR. Programi poput „Pet minuta može spasiti život“ i obuke u školama i firmama doprineli su većem procentu intervencija pre dolaska hitne pomoći.

3.2 Jačanje uloge dispečerskih centara

Edukacija i sertifikacija dispečera počeli su da se sprovode sistematski, što je doprinelo bržem prepoznavanju VBSZ i efektivnijem davanju uputstava putem telefona.

3.3 Povećanje broja AED uređaja i njihova dostupnost

U većim gradovima postavljen je veći broj automatskih eksternih defibrilatora (AED), a javnost je sve više upoznata sa njihovom namenom i upotrebom.


4. Lekcije koje nosimo iz EURECA programa

4.1 Merenje dovodi do poboljšanja

Iako je studija bila opservaciona, sama činjenica da su podaci sistematski prikupljani dovela je do većeg fokusa na kvalitet zbrinjavanja i motivisala timove da poboljšaju svoje performanse.

4.2 Edukacija svih – ključ uspeha

Od laika do lekara, svi članovi „lanca preživljavanja“ moraju biti edukovani i spremni da deluju. Trening mora biti kontinuiran, praktičan i dostupan.

4.3 Standardizacija praksi na nacionalnom nivou

Bez jedinstvenih protokola i praćenja ishoda, sistem ne može postizati ravnomerne rezultate. EuReCa je otvorila vrata standardizaciji, ali je potreban politički i organizacioni kontinuitet.


5. Gde idemo dalje: Preporuke za budućnost

Na osnovu analize prve decenije iskustva, sledeće preporuke se nameću kao neophodne:

5.1 Nacionalni registar OHCA

Trenutno je vođenje OHCA podataka decentralizovano i često zavisi od entuzijazma pojedinaca. Neophodno je formirati jedinstveni nacionalni registar, integrisan u sistem hitne pomoći i bolnica.

5.2 Obavezna edukacija građana

Uvođenje obavezne obuke iz KPR u škole, vozačke škole i institucije javnog sektora može višestruko povećati šanse za preživljavanje.

5.3 Dispečerski centri kao komandna tačka preživljavanja

Obezbediti da svi dispečeri budu sertifikovani za prepoznavanje VBSZ i vođenje KPR putem telefona. Uvesti evaluaciju njihovih performansi i superviziju.

5.4 Pristup AED uređajima

AED mora postati dostupan u svim javnim mestima, a građani osposobljeni za njegovu upotrebu. Postavljanje „AED mapa“ sa lokacijama dostupnih defibrilatora može biti dodatna mera prevencije.


Zaključak: EuReCa kao ogledalo sistema

Program EuReCa Srbija bio je više od studije – bio je ogledalo kroz koje smo po prvi put u Srbiji jasno sagledali slabosti, ali i potencijale sistema zbrinjavanja vanbolničkog srčanog zastoja. Pokazao je da čak i bez intervencionih komponenti, samo sistemsko praćenje i analiza mogu inicirati pomake.

Od 2014. do 2025. postignut je napredak, ali je on i dalje nedovoljan u poređenju sa razvijenim sistemima. Međutim, znamo više, edukovani smo više i imamo dokaze da je moguće bolje. Sledeća decenija mora biti posvećena akciji, implementaciji preporuka i stvaranju sistema koji spašava živote – ne sporadično, već sistematski.