петак, 31. мај 2019.

Bilo kakva pomoc u primeni mera CPR - nikakva pomoc - Analiza EURECA SRBIJA

Urbani mit glasi "Bilo kakva pomoć laika je korisna za preživljavanje iznenadnog srčanog zastoja"

Ovaj tekst bavi se sa nekoliko Urbanih mitova koji se odnose na primenu mera CPR.

Najnovija istraživanja i velike medicinske studije ukazuju da postojeca misljenja o tome da je važno da laik na mestu zadesa pruži bilo kakvu pomoć i primeni mere resuscitacije kako zna ili da ga u tome podupire i vodi dispečer iz Hitne pomoći ukazuju da je navedeno samo jedan urbani mit koji tako jednostavno preuzet moze da dovede do lošeg ishoda po unesrećenog.

Navedeno je čitavih 40 do 50 godina usporavalo bilo kakav pomak u preživljavanju srčanog zastoja 
najnovija istraživanja tokom sprovodjenja programa Evropskog registra srčanog zastoja - EURECA uzdrmala su ovaj mit iz temelja.

Naravno da ni istraživanja koje se sprovode u Sjedinjenim američkim državamam ne osporavaju činjenicu da postoji značajan disparitet u preživljavanju u odnosu na boju kože, mesto stanovanja, materijalno stanje kvarta u kome se dogadjaj registruje te ostale demografske karakrteristike, te ukazuje da obrazovaniji svedoci i pomagači pri pružanju mera resuscitacije doprinose povećanom preživljavanju  u odnosu na one koji su manje obrazovani. (Disparities in Survival with Bystander CPR following Cardiopulmonary Arrest Based on Neighborhood Characteristics )

Bilo kava pomoć je korisna ili je štetna?

Najnovije istraživanje koje je Resuscitacioni savet srbije objavio u Časopisu Journal resuscitatio Balcanica broj 11 iz 2018 godine, ukazuje da je šansa da se pojavi povratak spontane cirkulacije 2,8 puta veca kada laik pruži prvu pomoć i primeni mere CPR sto ukazuje na spremnost "srca da živi" ali da je preživljavanje 1,5 puta veće kada laik samo pozove hitnu pomoć i nista ne radi. Any bystander CPR is better than no CPR attempt - An Urban Myth, Misconception, or Proved Truth?

Zaključak

Nedovoljno obučen spasioc nije koristan za preživljavanje srčanog zastoja u izvanbolničkim uslovima, samo obrazovani i utrenirani spasioc i pružaoc mera može doprineti preživljavanju srćanog zastoja u izvanbolničkim uslovima.
Sva istraživanja ukazuju da nestručno pružanje pomoći steti i smanjuje šanse za preživljavanje.
Buduće aktivnosti u obrazovanju populacije treba usmeriti ka povećanju broja onih koji na zaista kvalitetan način su osposobljeni za pružanje CPR.

Objašnjenje

Koncepcija zbrinjavanja srcanog zastoja izvan bolnice koja se snažno oslanja na ucesce gradjana, aktivno ukljucivanje članova zajednice, danas je jedan od omiljenih modela kojima se teži u velikom broju sredina pa i čitavih zemalja.

Ovaj model nastao je početkom sedamdesetih godina dvadesetog veka u pojedinim Gradovima u Sjedinjenim americkim drzavama. On je u sebi sadržao elemente 

1. rano prepoznavanje i poziv za pomoć - koji je podrazumeovao masovnu edukaciju gradjana i razvoj najrazlicitijih propisa kojima se u pojedinim oblastima namece obavezno obrazovanja za ukazivanje prve pomoći
2. Primenu masaze srca i vestačkog disanja kod osoba koje dožive srčani zastoj izvan bolničke ustanove - gde je to posebnim zakonskim propisima o Samaricanskoj pomoći oslobodjeno odgovornosti od stetnih posledica nestrucne pomoći
3. Primenu AED uredjaja i isporuka DC soka pre doslaska ekipa hitne medicinske pomoći - što je praćeno primenom i razvojem Automatskih spoljašnjih defibrilatora - AED uredjaja te razvojem istih i njihovom masovnom postavkom na javnim mestima.
- navedeno je takodje uredjeno propisima o obaveznom posedovanju AED uredja u odredjenim ustanovama - tržni centri, aerodromi, sportski objekti ali i "politickim" programima komunalno dostupnih - javno postavljenih AED uredjaja.
4. izgradnja i formiranje timova za odgovor - razvoj urgentmog medicinskog servisa koji sada treba i može da odgovori na odgovarajući način na poziv i stigne unutar 6 minuta ukoliko se AED uredja bilo gde u komuni aktivira.

Ovaj koncept održao se do danas, generalno gledano nepromenjen.

Postoje brojni radovi i srtučna saopstenja koja su tokom 40 godina dokazivala ispravnost ovog koncepta, Ona su 40 godina ukazivala da je taj koncept apsolutno ispravan i da je potrebno ohrabriti gradjane da slobodno i bez ustezanja pruze pomoć osobi koja je doživela srčani zastoj, bilo da su oni za to obučavani ili ne...

Ti programi su popularno nazvani PAD - ili Programi javno dostupnih defiibliratora.

Mit broj 1. Minut je 10%

Sva istraživanja jasno su ukazivala da stopa preživljavanja  srčanog zastoja se smanjuje za 10 % odlagamnjem primene mera CPR za jedan minut.

Dakle, ako se pomoc u obliku DC soka isporuci prvog minuta nakon srcanog zastoja, treba da preživi 90% osoba koje su doživele srčani zastoj a 10 minuta 0%.

OVO JE OSNOVA  MASOVNE UPOREBE AED UREDJAJA i ona se nalazi kao osnovna misao u uvodima ogramnog broja strucnih saopštenja ali i eleborata za opravdanost masovne primene AED uredjaja.

Niko nije, nažalost, saopstio da taj model jeste tačan kod pacova ili eksperimentalnih životinja a da u stvari kod ljudi mi nemamo nikakve ili nemamo pouzdane podatke o tome da on  funkcionise. Činjenica da imamo podatke da se preživljava  srčani zastoj koji je osvedočen a do primene DC šoka je prošlo i više od 15 minuta. Činjenica je da pacijenti umiru značajnoviče nego "očekovanih 10%"  i kada je DC sok isporucen odmah, u prvom minutu.

Očito da i drugi faktori uticu na prezivljavanje a ne samo vreme isporuke DC soka, te samo postavljanje pa čak i primena AED uredjaja u prvim minutama ne korelira u praksi sa očekivanim "prognoziranim" prećivljavanjem.

Nemamo dokaze da je navedeno tacno kod onih slucaja u kojima je AED uredjaj primenjen, a nedovoljno je podataka koji ukazuju na obucenost i iskustvo onih koju pomoc laičku sprovode.
Obučenost, utreniranost i iskustvo osoba koje laičke mere sprovode u ovim prilikama niko nije uzeo u ozbiljno razmatranje.

U osnovi ovo nerazmatranje obucenosti jeste rezultat i jeste posledica uticaja industrije i proizvodjača medicinske opreme., koji žele da cena samog uredjaja bude osnova za kalkulisanje troškova implementacije PAD programa.

PROIZVODJACI OPREMA TVRDE DA OBUKE ZA PRIMENU AED UREDJAJA  NE TREBA DA BUDE - Proizvodjači tvrde "samo treba pratiti uputstvo uredjaja" i to je dovolno za uspesnu primenu AED uredjaja, uz napomenu da za takvu tvrdnju nemaju nikave naučne dokaze.

Ovaj mit ali i veliku stručnu zabludu je je demantovala analiza EUREKA TRI programa koja je na uzorku celokupne populacije u  Evropi ukazala da ne postoje bitne razlike u prezivljavanju tamo gde PAD programa ima i tamo gde javno dostupnih defibrilatora nema. naravno da treba jako pazljivo razmotriti razloge za navedeno ali namece se jedan a to jeste OBUKA i OBUCENOST ZA PRIMENU AED UREDJAJA I PRIMENU MERA CPR...

Rezultat je zabelezen u studiji EURECA TRI i nikako ne potvrdjuje  trvdnju proizvodjaca opreme, vec jako ukazuje na povezanost treninga i upotrebe opreme, stoga verujemo da ce navedeno biti snazna opomena onima koji Preporuke sačinjavaju i da ce se tokom njihove izrade uspeti odupreti pritisku industrijskih lobista ugradjenih u naucne krugove.

Mit broj 2. Primena mera CPR kupuje vreme i povećava preživljavanje kod Srčanog zastoja

Model animalni jako jasno dokazuje ove tvrdnje ali jeste činjenica da pri eksperimentima na životinjama mere kompresije srca izvode jako stručni medicinski radnici koji su  vrhunski utrenirani, te to što funkcioniše na animalnom modelu i ekperimenu treba pazljivo i jako stpljivo preneti u svakodnevni život.

Upravo podaci EURECA programa gde mi ne beležimo uticaj spasioca u pozitivnom smislu već čak možemo reći da je bolje da ništa ne rade nego da rade bilo šta, ukazuje na NIZAK STEPEN OBRAZOVANJA I LOŠU OBRAZOVNU STRUKTURU POPULACIJE.

Statistički podaci ukazuju da medju stanovnistvom starijim od 15 godina u sSrbiji  14% populacije nema dana skole ili ima nepotpuno osnovno obrazovanja


Medju stanovnistvom starijim od 15 godina u Srbiji 35% populacije  ima samo osnovnu školu ili čak nikavo obrazovanje, te to snažno utiče na mogučnost primene savremenih tehnologija pa i primenu programa pomoći članu porodice ili učešću laika u primeni mera CPR.

Stoga zalaganja da i u Srbiji svako može primeniti mere prve pomoći ili mere CPR koje uključuju i primenu AED uredjaja ne treba svatati ozbiljno, i takva zalaganja svakako nisu drustveno odgovorna nastojanja pojedinaca ili organizacija.