уторак, 8. октобар 2013.

KO PRUZA PRVU POMOC

Sta sme da radi berberin a sta izuceni berberin?


           Davne 1851 godine ministar unutrasnjih poslova Srbije doneo je uredbu kojim je utvrdjeno sta sme a sta nesme da radi berberin, odnosno izuceni berberin.
           Berberi su u to vreme bili vazni ljudi, pruzali su pomoc povredjenima, previjali rane, brinuli o bolesnima, u nedostatku lekara.
           Tako je Uredbom ministra utvrdjeno da samo izuceni berberin, sa polozenim ispitom moze krv pustati iz zila ili kupicama, zube vaditi, rane previjati, pijavice metati.
           Ministar je nalozio da se razlikuje berberin od izicenog berberina i da onaj koji nema polozen ispit a radi ono za sta nije poducen ce biti po zakonu kaznjen.

           Nedugo zatim formirana je 1858 godine skola za izucene berbere i doneta uredba sa cime se izuceni berberin sme baviti.
           Pocetkom 1859 godine objavljen je udzbenik za izucene berbere, po kome su se isti skolovali.
Samo tri primerka ove knjige su sacuvana do danas. Jedan primerak nije dostupan javnosti a onaj sto je medju raritetima matice srpske slikali smo za Vas i evo sta kaze na pocetku knjige ministar unutrasnjih poslova Srbije te davne 1851 - 1859 godine.

Kako je to bilo definisano u Srbiji pocetkom druge polovine 19 veka.




Vidimo da je 1851 ministar unutrasnji poslova u Srbiji uocio potrebu da se oblast pruzanje prve pomoci uredi.

Potom je 1858 godine osnovana nastava na visokoj skoli u beogradu za izucene berbere.


          Dakle 1859 u Srbiji je prvu pomoc kod obamlosti mogao pruzati samo izuceni berberin sa polozenim ispitom o tome na Visokoj skoli u Beogradu.

         Ovaj udzbenik mozete naci u biblioteki Matice srpske u citaonici raritetnih izdanja.
Nekako jednovremeno Uprava grada Beograda nalozila je kocijasima da za nadoknadu merice zobi imaju voziti bolesnike lekaru.
         Laza lazarevic vrsi prvu lekarsku intervenciju na terenu - na Senjaku kada je jednom cobaninu voz odsekao nogu izasao je kocijama na intervenciju.
         Novimama je nalozeno da pozitivno pisu o onima koji su spasili utopljenika ili obesenika, i da im se daje novcana nagrada.

         Bilo je to ukupno u Evropi vreme humanizma i nacionalnog romantizma- na mnogim Univerzitetima su bile prisutne studije o resuscitaciji utopljenika, obesenika, resuscitaciji posle udara struje - nekako tih godine izvesni LEOPOLD PINCUS TEMISVARIENZIS brani doktorku disertaciju DE ASFIXIO na Budimskom univerzitetu i govori o resuscitaciji opisujuci - obezbedjivanje disajnog puta tubom od gumi arabici koja se plasira ad laringeam, opisuje da se masira grudni kos i abdomen - naizmenicno i da se telo utopljenika treba draziti strujom.

       Sta jos neznamo...




Нема коментара:

Постави коментар